-PIŠE: DR NOVO VUJOŠEVIĆ
Gezeman je veoma detaljno odgovorio na pitanje: kakvog su karaktera i morala Crnogorci. Ovdje ćemo ih eksplicirati.
Čojstvo i junaštvo mu je u prvom planu. U određenju ove osobine Gezeman polazi od poznatog određenja koje je Mrko Miljanov dao u usvojim primjerima „čojstva i junaštva“. Marko Miljanov je zbirku svojih primjera nazvao primjerima „Čojstva i junaštva“. On je namjerno stavio čojstvo ispred junaštva da bi naglasio našta on i njemu slični ciljaju: Na oplemenjivanje junaka u čovjeku. Junaštvo u čojstvo u geneologiji junačkog morala dolazi prvo junaštvo, a kao njegova kruna čojstvo. Jer budimo na čisto: ovdje čojstvo, humanitas, nije moguće bez junačkog osvjedočenja. Junaštvo je njegova neophodna postavka bez koje moralno najsavremenijem čovjeku ne može pripasti pama čojstva – humanitas. Ovdje je pravilo najprije plemensku i nacionalnu dužnost, budi domaćin, ratnik, oslonac svoje kuće, svoga bratstva – svoga plemena, svoga naroda, ispuni zakone junaštva a onda tek možeš sebi da dozvoliš da čovjeka, ratnika i junaka u sebi savladaš i da se uspneš ka čojstvu, jer „čovjek ne može nikad izbrisati u sebi junaka i kao čovjek, junak ostaje junak. Kao čovjek primiče se ovaj junak hrišćaninu, ali zbog toga nije potpuni hrišćanin, jer bi to značilo ugušenje junaka. Zaista se crnogorska riječ ne može drukčije prevesti nego sa humanitas heroica.
I obratno: sve tvoje junaštvo, sva tvoja junačka slava, stečeni u neumornom takmičenju s sebi ravnim junacima, i uz gusle opjevana, nema vrijednosti ako nisi pored junaka i čovjek. Nema ničeg ljepšeg nego kad ti se kaže: zanao sam te kao junaka, ali ne i kao čoveka. Tek sad vidim da si i jedno i drugo. A ništa nema gore nego kad veruješ da si sa nekim delom postigao najviši stepen agona, a tebi neki čovek kaže: ti si junak, ali nisi čovjek (isto, str.249-250).
Viteštvo je skoro rame uz rame sa čojstvom i junaštvom, ali ne treba brkati čojstvo sa viteštvom, tj. herojsku ljudskovinu sa viteškim ponašanjem.
Iako je crnogorsko viteštvo nesumnjivo moralno nasleđe feudalizma stare srpske države i svjetskih krstaša, to je usled vječite borbe za hrišćansku religiju i hrišćanski moral dobilo izvjesnu religioznu praksu, on ipak stoji bliže onome što Crnogorac podrazumijeva pod čojskim junaštvom, nego onome što Crnogorac hoće da kaže izrazom čojstvo“ (isto, str. 252).
Čuvanje uspomene na pretke, na kult predaka je jedna od značajnijih karakternih osobina Crnogoraca. Opsjednutost svojim precima i njihovim zaslugama, Gezeman naziva čuvanje kulta predaka. Svako želi da svoje pretke, a naročito plemenske i bratstveničke, rodonačelnike, pokaže u što boljem svjetu. Oni su putokaz i svjetli primjer budućim pokoljenjima. Svaki otkazivača posve želi da dođe do svog korijena, do poznatog i priznatog rodonačelnika. Obično se nastojalo da svoje bratstvenike i porodično porijeklo dovede u vezu sa poznatom kućom, odnosno sa kućićima i plemićima. Gezeman smatra da pominjanje kulta predaka ima agonalno svojstvo.
Savlađivanje ili samo savlađivanje je po Gezemanu značajna komponenta čojstva i junaštva, odnosno herojstva. Kao opšti herojski zakon važi pred spoljašnjim svijetom najstrože savlađivati svoja osjećanja, naročito strah, tako isto i pretjeranu oholos, naročito sa sinovima i muževima palim u boju. O tome imamo na stotine uzoritih primjera ponosite žrtve i mnogobrojne sačuvane lokalizme koje ne zaostaju iza spartanskih ni po duhu ni po spomenu. Svako nesavlađivanje ličnih osjećanja umanjuje dostojanstvo, koje heroičar ima da čuva. Strogo samo savlađivanje ovdje je suprotan pol prirodne plahovitosti rase (dinarski mentalitet), zakon savlađivanja samog sebe , koje je u toliko stroži ukoliko je pojedinac kao pripadnik svoje rase po svojoj prirodi više violentan. Racionalni razlozi za takvo vladanje sobom jasni su kao na dlanu, i razboritiji ljudi, stare generacije odmah navedu: na ovom tlu gdje se jedna jedina, makar i nehotična greška protiv moralnog shvatanja zajednice, ili mala neopreznost prema javnim i tajnim neprijateljem, može da košta glave. Ovo se Gezemanovo shvatanje može uklopiti u primjer Milovana Janičina koji je svakoga mogao dobiti (pobijediti) samo savlađivanjem, odnosno mirnoćom i obuzdavanjem svojih ljutnji i strasti. Ovo je primjer koje Marko Miljanov navodi u svojim primjerima „Čojstva i junaštva“. Treba reći da je ovdje riječ o sociološkim, i posebno psihološkim osobinama, što Gezeman posebno naglašava.
Čuvanje obraza je karakterna osobina koja je naročito krasila Crnogorca u prošlosti. „Vrlo je karakteristično da ovaj svIJet za čast i lice (obraz) upotrebljava čestu riječ obraz i izraz „čuvati čast i obraz“ (isto,str. 180). Kao ilustraciju Gezeman navodi dvije ilustracije.
Knez Nikola je jednom rekao ispred borbe svojim vojnicima: `Crnogorci! Mislite da se ono što mi imamo može pokriti sa tri prsta, i stavio tri prsta na obraz“ (ist,str. 186).
Druga ilustracija je, takođe, uvjerljiva i ekspliktivna: kad se jednog upitali zašto se tako slijepo držao krvne osvete i izvršio je na svoju očiglednu materijalnu štetu, odgovorio je: „U obraz može svak da mi pogleda, ali u trbuh ne može“, (ist,str. 180).
Nastaviće se